Usmerivač psihe u ljubavi i radu

Fotografija: Pexels.com

Kada se zagledamo u sopstveni život, našu stvarnost, odnose sa drugima, sa sobom, u posao i obaveze, videćemo da ništa nije savršeno. Ništa nas ne može stalno i u potpunosti zadovoljavati. Naša osećanja prema svemu u životu su mešavina pozitivnog i negativnog. Ukoliko ne pobegnemo od ovoga, učimo da se sa tim oprečnim emocijama nosimo, a samim tim i opredelimo , donosimo odluke da idemo ka ili od nekoga ili nečega, sa punom svesnošću svih naših osećanja. Tada razvijamo sposobnost tolerancije na ambivalenciju, jačamo naš psihički usmerivač života.

Nepodnošenje suprotnosti

Kako svako opredeljenje u ljubavi i radu zahteva od nas ulaganje i ume da bude teško, posedujemo „repertoar odbrana“ od istog, nepodnošenja suprotnosti, ambivalencije, kao što su :

– „Dva u jedan“ 

379419_537818476230685_1566626664_nU isto vreme i „na istom mestu“, u odnosu na neku osobu ili neku aktivnost, postoje intenzivna suprotna osećanja kojih osoba nije svesna. U poslovnom životu prepoznajemo ovu odbranu kroz rad i poništavanje tog istog rada. U ljubavnim odnosima osobe sa ovom odbranom ne primećuju da povređuju one koje vole. Agresivno ispoljavaju ljubav, a svaki pokušaj ukazivanja na to, bezuspešan je.

– „Tebe volim, a tebe mrzim!“

Kada je suviše teško podneti da prema istoj osobi osećamo podjednako intenzivno pozitivna i negativna osećanja možemo pribegnuti i mehanizmu u kom sve ono što je negativno u odnosu na jednu osobu pripišemo trećoj strani. Ovaj mehanizam često srećemo kod dece, ali i kod adolescenata i odraslih ljudi. Prepoznajemo ga kod dece ili ljudi koji jednog roditelja opisuju kao „u potpunosti vrednog ljubavi“, „ništa mu se ne može zameriti“, dok drugog kao „najgoreg na svetu“.

Ova odbrana funkcioniše tako što se od ambivalencije prema nekoj nama bliskoj osobi branimo putem prebacivanja jedne strane osećanja na treću osobu. Kod ovakvog načina odbrane, u odnosima, nijedna osoba ne dobija realna osećanja, ono što zaslužuje. Ako se pomeraju pozitivna osećanja, partner dobija ono najgore, a pozitivne emocije koje su deo osećanja prema njemu dobije neko drugi. Ako se pomeraju negativna, onda osoba koja je predmet ambivalencije dobija nerealno pozitivne emocije, a njegove „grehe“ ispašta neko drugi na kojeg su pomerene.

– „Brižni daveži“ i „zvocanje“

U pokušaju da se rezreši ambivalencija, neretko srećemo i strategiju u kojoj se jedna strana osećanja potpuno potisne uz pojačavanje druge strane. Ovakvu vrstu strategije primećujemo kroz ispoljavanja preterane, intenzivne, brige za nekoga; Sve negativno što postoji kao osećanje vezano za tu osobu „izgubi se iz vida“, a pozitivno, kako bi se prvo bolje prikilo, se toliko pojača i ispoljava kroz stalnu preteranu brigu. U odnosima takvi partneri umeju da budu „brižni daveži”, guše pažnjom i brigom.

„Brižni daveži” su zapravo pasivno agresivni; nisu svesni svojih negativnih emocija, ali one izbijaju na površinu. Reakcije su obično negativne, druga strana se oseća ”ugušeno” ali i sputano u reakciji, jer je prikazana kao „najbolja namera”.

„Ako zatvorite vrata svim manama i istina će ostati napolju“

Sa druge strane, kod potiskivanja pozitivne strane i isticanja negativne, osoba ostaje vezana za partnera, ali teško prihvata njegove pozitivne osobine: „volim ga, ali je „težak””. Često ovaj mehanizam koriste osobe koje osećaju zavisnost u odnosu na partnera, ali im je teško da priznaju sopstvenu zavisnost. Partneri ovako mogu da održavaju dugo veze, ali, često uz međusobno degradiranje i uverenje da je to „normalna pojava” u braku ili vezi.

– „Od svega po malo, ni od čega dovoljno“

Još jedna strategija, koja se često pripisuje adolescentima, jeste površnost. Površnost je ništa drugo do rascepkavanja odnosa na sitne deliće. Korist ove strategije je pražnjenje tenzije na više kanala od kojih ni jedan, zapravo, nije dovoljno značajan. U ovom slučaju osoba se ne vezuje ni za jednu drugu, niti neku aktivnost i posao. Samim tim ne može razviti dovoljan intenzitet vezanosti koji bi doveo do snažnih osećanja, pozitivnih i negativnih, pa se tako izbegava i konflikt ambivalencije.

Mnogi biraju upravo površnost kao bežanje od donošenja životnih odluka. „Ostaću slobodan , neću se vezati, važno je samo dobro se zezati“, „kuliranje kao stil života“, Takozvana „moralnost zabave“ gde je dobro i poželjno samo ono što je zabavno.

Upravo ovde leži problem koji kasnije nastaje kada „ozbiljne stvari“ dođu na red. Zato mnogi mladi ljudi imaju velikih problema sa prokrastinacijom, odlaganjem obaveza, u izboru profesije, partnera, osnivanje porodice i dr. U ovom periodu mogu se uočiti sa intenzivnom anksioznosću, napadima panike, najtežim umorom – „umorom od nerada“ i drugo.

Sve te „odrasle stvari“, posao, veza , brak, deca, zahtevaju razvijenu sposobnost da se podnosi frustracija i ambivalentna, oprečna osećanja koje frustracija izaziva. Sa druge strane, ostajanje u vezi, braku ili poslu, takođe zahteva ove sposobnosti – podnošenje ambivalencije koja je neizostavni deo svakog odnosa.

Svakako da je lakše zaljubljivati se stalno dok je sve „kao u bajci“ , „ludo i zanimljivo“, a odnose prekidati čim nastupi prva negativna emocija i tražiti drugu osobu, nego se sa svim ovim suočavati. Ili ne ulaziti u odnose uopšte. Lakše je i nemati ili stalno menjati poslove, izbegavati obaveze, nego suočavati se sa svim onim što svako dublje posvećivanje nekome ili nečemu zahteva. Svakako je lakše, do jednog trenutka, kada moramo platiti cenu za taj odabir u vidu tegoba različitih vrsta i intenziteta.

– „Strategija nerazmišljanja“

cross-roads-horizonU nizu odbrana možemo dodati i nerazmišljanje. U ovom slučaju osoba je svesna unutrašnjeg sukoba, intenzivnih oprečnih osećanja, ali kada treba razumeti i odlučiti, usmerava svoju pažnju dalje od problema, na treću stranu. Ta „treća strana“ je najčešće kompjuter, televizija i slično. Problem nastaje onda kada u tom „blejanju“ postoji očekivanje da će se stvari rešiti same od sebe.

Za razliku od nekih mehanizama kojih nismo svesni da primenjujemo, nerazmišljanje kao strategija je svesno. Kada treba doneti odluku, kada se treba opredeliti svesno se izbegava, ne razmišlja i okupira nečim drugim.

„Misliću o tome sutra“, „Problem ne postoji“, „Nije mi do toga stalo“, Ljubav je bezveze“, „Svaki posao je glup“,“Škola je nebitna“ „ Važno je samo dobro se zezati“; Svi ovi stavovi samo su opravdanja kojima se izbegava sprovođenje sopstvenog života u delo.

Osećanje ambivalencije je neprijatno, stvara tenziju i potrebu za razrešenjem. Vidimo da nam mnoga „laka rešenja“ stoje na raspolaganju. I jeste lakše, ali ne treba izgubiti, možda i najvažnije iz vida – sve ove strategije su otpori prema životu, izbegavanje života i razvoja. Sve su ovo skupi mehanizmi za olakšavanje tenzije.

Ivana Paunović
About Ivana Paunović 17 Articles
psiholog , psihoterapeut i edukator O.L.I. Integrativnog psihodinamskog metoda u oblasti savetovanja, psihoterapije i life i poslovnog koučinga. Kreira i vodi treninge, radionice, predavanja i seminare iz oblasti psihologije i psihoterapije. Predstavnik je Udruženja za psihoterapiju savetovanje i koučing Srbije pri Evropskoj asocijaciji za savetovanje. Član: EMCC-Sr. Evropski Savet za Koučing i Mentrostvo Srbija, EMCC-Serbia, Centar za Integrativnu Psihodinamski Psihoterapiju, Savetovanje i Coaching. www.ivanapaunovic.com www.psihoterapijaoli.com

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


11 − four =