Kada se spomene termin inteligencije, najčešće ga vežemo za kognitivnu inteligenciju. Kada se spominju nečiji mentalni kvaliteti uglavnom se eksponira natprosječan koeficijent inteligencije.
Kognitivna inteligencija se može definisati kao sposobnost snalaženja u novonastalim situacijama. Može da se odnosi na jednu ili više oblasti, ali najčešće se veže za opšte znanje. Svakako da je to bitan segment u životu pojedinca, ali ćemo se u nastavku teksta fokusirati na emocionalni aspekt inteligencije čovjeka.
Emocionalna inteligencija je skladno funkcionisanje razuma i osećanja. U tom slučaju ona bi bila kapacitet za učenje i razumijevanje u oblasti emocionalnog funkcionisanja.
Njeni korijeni se nalaze u osnovi socijalne inteligencije koju je u prošlom vijeku razvio psiholog Thomdine. On je definisao socijalnu inteligenciju kao sposobnost da se razumiju drugi ljudi, da se sa njima ostvari dobra komunikacija, sofisticiran interpersonalni odnos. Ta vrste kompentencije je izrodila interpersonalnu, koja je postala temelj za emocionalu. Spoznajući sebe i svoje motive razumijemo druge. Kako i zašto oni rade i koji je najbolji princip uspješne saradnje. Ako se osvrnemo na mnoga istraživanja sprovedena u psihogiji uvidjećemo da izuzetni menadžeri, profesori, ljudi iz svijeta politike imaju jako izražen jedan oblik interpersonalne inteligencije.
Saloveri i Majer, jejlski profesori, među prvima upotrebljavaju konstrukt termina emocionalna inteligencija. Ona podrazumijeva shvatanje svojih i tuđih emocija i da manipulišemo njima, a ne one nama. Ona nudi potpuno nov vid posmatranja uzroka mnogih slabosti unutar društva. To je način kako ukrotiti vlastite nagone i razviti samosvijest. Za uspjeh u životu pojedinca nije dovoljna kognitivna konvencionalna inteligencija, već emocionalna. One nijesu suprotstavljene već posebne sposobnosti. Ako se uporede dva teorijski osnovna tipa: ljude sa visokim IQ-om i one sa emocionalno razvijenim talentom, šta se dobije. Razlike su očigledne. Tip sa visokim IQ-om (što znači da je isključena EI) predstavlja skoro „izdeformisanog” intelektualca, snalažljivog u svijetu znanja, ali ne i u svijetu intimnosti. On je usmjeren na široko polje intelektualnih zanimanja i sposobnosti. Ambiciozan, produktivan, predvidljiv i uporan, bez ličnih problema, može biti prefinjen i povučen, ali i bezosjećajan i indiferentan. Nasuprot ovom tipu, muškarci sa visokom emocionalnom inteligencijom su uravnoteženi, veseli, društveni, otvoreni i nijesu skloni strahu. Odani su ljudima i idejama i odgovorni.
Žene osnovnog tipa, sa visokim IQ-om posjeduju intelektualno samopouzdanje, vješto izražavaju svoje misli i zanima ih veliki broj estetskih tema. Mogu biti introspektivne, sklone anksioznosti i osjećanju krivice. Nasuprot njima, emocionalno inteligentne žene su pričljive i direktno izražavaju svoja osjećanja, imaju dobro mišljenje o sebi. Njihova socijalna domišljatost omogućava im da lako uspostave interpersonalinu komunikaciju, što ih čini spontanim. Ovo je ekstremna prezentacija tipova, jer svaki čovjek ima različito ispreplijetane ove dvije sposobnosti, ali je ovo i dobar uvid u to koliko emocije čovjeka čine čovječnijim.
Veliki segment emocionalne inteligencije je empatija. Empatija nastaje kao oblik samosvijesti, jer poznavajući sopstvena osjećanja, poznaćemo i tuđa. Emocionalnim notama izražavamo svoja djela i stavove, kroz tišinu i eksploziju. Nerijetko se emocije ispoljavaju bez riječi. Nekada su kontradiktorne usmeno opisane emocije i facijalna ekpresija. Sjetimo se neke sarkastične situacije! Emocionalna inteligencija je jezik kojim se prevodi ovakav oblik ekspresivnosti ličnosti. Kanalisanje vlastitih emocija čovjeka oslobađa stega sopstvenih osjećanja. On uči i razumije zbog ličnog interesa.
Niko ne može postati superioran nad vama ukoliko mu vi to ne dozvolite. Biti emocionalno inteligentan znači biti prevencija neproduktivnim interpersonalnim konfliktima.
Be the first to comment