Svetu treba više liderstva, a ne lidera

Fotografija: Pexels.com

Pre par meseci, radila sam intervju sa Olafom Lewitzom, ekspertom i trenerom u oblasti Agile-a i liderstva. Simpatičan Nemac; poslovne okolnosti su nas dovele do poznanstva. Olaf je jedan od nekolicine sertifikovanih trenera koji vodi Certified Agile Leadership kurs, koji se na redovnoj bazi održava i kod nas. Elem, u tom intervjuu (link) pričali smo o njegovoj impresivnoj karijeri, o njegovom (tada predstojećem) nastupu na 3. Agile Serbia konferenciji i o LIDERSTVU.

Liderstvo je jedna od mojih omiljenih „soft“ tema jer, kroz razgovore sa prijateljima i kolegama, uviđam da ljudi teško prave razliku između liderstva (vođenje) menadžementa(upravljanje). Ipak, velika razlika postoji. Menadžer je formalna funkcija, sa tačnom pozicijom u hijerarhijskoj lestivici koja mu osigurava formalni autoritet. Lider nema nikakve veze sa ovom definicijom. Lider je motivator, inicijator, pokretač, onaj koji pažljivo sluša, osoba koja traži rešenje problema, a ne izvor i „krivca“. Lider je onaj koji pokreće neku aktivnost, koji pokreće druge na aktivnost, ali bez ikakvog formalnog autoriteta, već inspirišući i prenoseći viziju ka kojoj su usmerene neke aktivnosti.

Idealno bi bilo kada bi svaki menadžer bio i lider, ali to veoma često nije tako. Idealno bi bilo kada bi svaki menadžer, umesto izdavanja naredbi i kontrolisanja svojih „podređenih“, motivisao i inspirisao ljude koji ga okružuju i od kojih očekuje neku akciju. Idealno bi bilo kada bi menadžer poklonio poverenje i prepustio izazov, bez neprestane potrebe da kontroliše i „upire prstom“. Dobar menadžer mora biti i dobar lider, jer bi liderstvo trebalo da bude njegov posao.

Tu se vraćamo na pomenuti intervju sa Olafom. Pitala sam Olafa kako neko može da postane lider i da li je svetu potrebno više lidera. Njegov kratak odgovor je bio: „Liderstvo je aktivnost, a ne pozicija. Svetu je potrebno više liderstva, a ne više lidera.“ Suština, koju mi je Olaf predstavio, leži u tome da ne morate da imate tim koji vodite, da ne morate da budete direktor ili menadžer, šef, gazda kuće, a možete biti lider. Ne postoji rođeni lider, postoje samo ljudi rođeni sa određenom harizmom koja im daje „početnu prednost“.

Kroz život učite kako se preduzima inicijativa, ne samo na poslovnom, već i na privatnom planu. Mnogi se toga plaše jer im nedostaje samopouzdanja, ali sve može da se nauči. Sa druge strane, postoje i oni ljudi kojima nedostaje poverenja u druge, pa se plaše da prepuste posao ili inicijativu drugima. Kada savladate svoje strahove, spremni ste da se aktivirate i da aktivirate druge – tako se stvara liderstvo!

Navešću jedan veoma prost primer iz svakodnevnog života. Jednog subotnjeg jutra je moj životni saputnik (neću da kažem „muž“ jer smatram tu reč vrlo službenom) pogledao kroz prozor naše spavaće sobe i rekao kako mu se smučilo da ima „prljav“ jutarnji pogled. Naime, naša spavaća soba je okrenuta ka zadnjoj strani dvorišta zgrade, gde je vremenom počela da se stvara mini-deponija zbog nemara ljudi iz okruženja. Nakon te izjave, uzeo je metlu i lopatu iz podruma i izašao napolje da očisti ono što niko neće. Međutim, izgleda da je bio malo bučan, jer se na jednom od prozora ubrzo pojavila komšinica koja se zainteresovala za to što radi. Objasnio joj je da ne želi da mu prvo što ugleda ujutru kroz prozor bude deponija i sivilo. Komšinica se odmah priključila, a i ja sam izašla da asistiram, jer sam shvatila da ulazimo u ozbiljnu akciju. Posle nekoliko minuta je naišao i naš komšija i dugogodišnji prijatelj koji nije mnogo ni pitao – čuo je da se nešto radi, pa je zaključio da nam sigurno treba pomoć. Nakon pola sata, desetak ljudi je čistilo dvorište zgrade: sa čišćenja zadnje strane, prešlo se na plevljenje trave oko betnoskih stazica, sređivanje klupica i male bašte ispred samog ulaza. Pobacali smo špriceve, paklice cigareta, kese koje su tu doletele ili su ih psi lutalice doneli i dvorište je za nepuna dva sata potpuno izmenilo svoj izgled. Zgrada je ostala siva i stara, godine su doprinele njenom izgledu. Međutim, osmesi stanara su obojili njeno dvorište.

Ovo je jedan čin liderstva. Možda nekom izgleda smešan ili glup. Svakoj osobi kojoj to tako bude izgledalo predlažem da unese nekoj porodilji kolica sa bebom u autobus, da prevede neku staricu preko ulice, da ujutru skuva kafu kolegi. Počistite ispred svoje zgrade ili bar sredite svoj sto u kancelariji. Preuzmite zadatak u svojoj kompaniji koji niko ne želi da uradi, a onda tražite pomoć. Garantujem vam, neko će se osvrnuti kada objasnite zašto je važno da se taj zadatak uradi. Ako se stidite, ovo će biti i dobra vežba samopouzdanja.

Postoji obilje kurseva za razvoj tzv. „soft skill“-ova. Ako mislite da ne možete sami da se izborite sa svojim nepoverenjem u ljude ili nedostatkom samopouzdanja, tražite takvu vrstu pomoći. Nećete tamo naučiti nikakvu teoriju, nikakve osnovne principe liderstva, niti ćete izaći sa te edukacije kao inženjer liderstva. Liderstvo je u ljudima. To je svaki mali korak ka unapređenju.

Ono što možete da naučite jeste kako da radite na odnosima sa ljudima, kako da radite na sebi svakog dana, kako da napravite taj jedan korak koji će uticati na okolinu, iako ga možda niko neće primetiti. I to je liderstvo – kada preduzmete neku aktivnost za koju nećete dobiti aplauz, niti će vas neko potapšati po ramenu. Uradite nekad nešto dobro za sebe i druge, samo zbog toga jer ste pomislili da će tako i vama i drugima biti bolje. Neka vam niko ne kaže hvala, budite zahvalni na svom napretku.

Aleksandra Gođevac
About Aleksandra Gođevac 1 Article
Formalno – master inženjer organizacionih nauka i ekspert u oblasti marketinga i komunikacija. Privatno – veliki ljubitelj pisanja, književnosti, pozorišta, putovanja i dobre kafe. Sportista „od malih nogu“ i prvi Young Ambassador Srbije na Olimpijskim igrama mladih u Kini, 2014. godine. Sticajem okolnosti dospela u IT industriju, gde planira da se trajno zadrži. Agile state of mind.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


5 + 9 =