Umberto Eko beše čovek skromne duše, a širokog uma. Kada je delio znanje, nije nimalo štedeo, naprotiv. Čitajući filozofska i dela kritike ovog sjajnog čoveka sve više uviđam koliko je skromnost jedna velika vrlina. Ne ona skromnost koja znači odsustvo ambicije, nego ona da se ‘ne ponesemo u dobru’, da se ne uzdignemo gordo kada smo svesni svojih kvaliteta, ali da ih uvek mudro istaknemo.
‘Kako sam putovao sa lososom’ je samo jedna od poučno-sarkastičnih, nadasve duhovitih priča koje nam Eko poklanja sa toliko dodate mašte, a bez oduzimanja realnosti. Maestralno. Nasmeje vas svojim visoko intelektualnim šalama i kada ste u trenucima očaja. Nema tu prostih, uvredljivih fazona, tu je onaj zdrav humor, svež kao tek ubrani limun.
Nije lako čitati Ekova dela, ona nisu za svakoga, jer ni Eko ne beše svako.
Be the first to comment