
Kao što znamo, imati zrelo samopouzdanje zahteva rad na sebi, prepoznavanje svojih sposobnosti i potencijala, kritički osvrt na njih i rad na ličnom poboljšanju kapaciteta. Samopouzdanje razvijamo kroz unapređenje sposobnosti koje ga čine. Svako od nas pri razvoju zrelog samopozdanja ima pred sobom različite lične izazove.
Psihoterapijski rad koliko god mogao da donese, činjenica, zahteva od nas ulaganje i izlazak iz „zone konfora“, zahtevan je, a ponekad i bolan. Međutim, kako samopouzdanje znači pouzdati se u sebe, ne bi trebalo da izgubimo iz vida da se ne možemo pouzdati u nekog ko će uglavnom raditi samo ono što mu prija, što je lakše i što ne boli. Da se radi o nekom drugom verovatno bi rekli da nije pouzdan čovek i da mu ne možete verovati. Pitanje je da li imate iste kriterijume i za sebe. Pitanje je i kako se odnosite prema sopstvenom razvoju i ciljevima. Možete li se u toj oblasti pouzdati u sebe ili gubite samopouzdanje ?
Da bismo izgradili samopouzdanje moramo ga platiti sposobnošću i spremnošću na odricanje i podnošenje neprijatnosti. Sve što je vredno i skupo je. Tako je. Život nam ništa ne duguje, ali neke osobe ovu činjenicu teško prihvataju ili ne prihvataju uopšte. Tu svoju udobnost prebacivanja odgovornosti na druge plaćanju kroz zavisnost od drugih, onih drugih koji su spremni na odricanje, na razvoj, osamostaljenje i nedostatkom samopouzdanja. Pitanje je gde sebe pronalazite.
Be the first to comment