
Radim od svoje 18. godine u nemogućim uslovima. Uspeo sam da se dovoljno samoobrazujem da postanem cenjen stručnjak i da sam sebi stvorim radno mesto. Poslujem isključivo legalno, ulažem u svoj posao, kompletan softver mi je originalan. Plaćam poreze i račune svakog prvog u mesecu bez kašnjenja, a opet mi je svake godine sve teže da poslujem u ovoj zemlji. Naglo osedim početkom svake godine jer ne znam kakve su dodatne prepreke i namete smislili da bi mi još više zavukli ruku u džep. Zbog toga danas ne smem ni da pomislim o daljem ulaganju u svoj posao u ovoj zemlji.
Postaviću nekoliko citata iz članka u kome su pre nekoliko godina govorili o paušalnom oporezivanju.
Direktor vojvođanskog IKT klastera Milan Šolaja rekao je da država reformom poreskog oporezivanja verovatno namerava da poveća budžetske prihode tako što će i paušalce opteretiti porezima i doprinosima na plate od 60 i više odsto.
U Srbiji IT sektor nema nikakve povlastice, a u Rumuniji porez na plate u tom sektoru je nula, dok Poljaci subvencionišu izvoz usluga tog sektora.
Ako bi pitali ljude iz IT sektora oni bi verovatno rekli da ne treba ništa menjati u sistemu paušalnog poreskog oporezivanja jer ukoliko se tektonskim izmenama povećaju troškovi poslovanja u toj oblasti, preduzetnici će bežati u inostranstvo ili će raditi na crno
Naša zemlja ima ogroman potencijal u vidu samostalnih IT preduzetnika, međutim, političari to ne vide na taj način. Normalan čovek bi se zapitao kako je moguće da se ne vidi potencijal IT-a Srbije, pored toliko uspeha koje redovno demonstriramo celoj zemlji? Kako je moguće da se ovde ne vidi potencijal za otvaranje novih radnih mesta i pokretanje naše ugašene privrede? Zašto se u svim predlozima za postepeno ukidanje paušala navodi rok od baš tri godine?
Odgovor vam se neće svideti.
Shvatio sam da kada na određena pitanja ne možete da pronađete logičan odgovor, da je pravi razlog tada uglavnom sakriven od javnosti. Kao alternativan odgovor uglavnom nam se nudi neki populistički spin o opštem dobru ili čak nefer statusu u vezi poreza, kojim se u stvari ne odgovara sa pravim razlozima dodatnog oporezivanja, već se kupuju politički poeni kod najsiromašnijih i najmanje obazovanih. Preko njih se održava ovo loše stanje kod nas, već decenijama.
I ja sam nekada bio mlad i slušao sam preko TVa kako će nam olakšati poslovanje da možemo da radimo samostalno. Međutim, to se nekako svih ovih godina nikada nije desilo jer je uvek bilo nečeg prečeg i važnijeg da se reši. Uvek je bilo bitnije da se proda priča o ulaganju u selo, ekologiju, privredu, pa smo završili sa napuštenim selima, MHE koje uništavaju reke i okolne ekosisteme, a privreda više ne postoji.
To može da upućuje samo na veliku korupciju u društvu. Pošto kod nas ne postoji bilo koje telo koje se aktivno bavi tom istom korupcijom, kod nas takve nelogične odluke cvetaju. Nema ko da ih spreči i samim tim uvek ispašta cela zemlja, a nekako uvek opstaju na vlasti, jer je glasačko telo na nivou zlatnih ribica, sa pamćenjem od samo 2 minuta u prošlost. To je na žalost dovelo do masovnog egzodusa stručnih Srba na zapad, trend koji će se sada samo pojačati.
U konkretnom slučaju ITa, stvar je u tome da mi koji smo ceo život učili da programiramo i dizajniramo za Internet, da smo naučili da preko konstantnog samousavršavanja uvek iznađemo nove legalne načine za poštenu zaradu. Naučili smo da plivamo u okruženju koje je neprijateljski nastrojeno prema našem poslovanju, da otvorimo radno mesto gde ga ranije nije bilo i – preživimo sve ove godine. To je veliki uspeh sam po sebi koji upućuje na to da ne treba da se plašimo ovih njihovih odluka, jer možemo da uspemo bilo gde. Čak i pored svega toga smo ostali u ovoj zemlji, jer smatramo da doprinosimo našem okruženju na zdrav način, da izvozimo naše znanje i zauzvrat uvozimo devize koje pokreću sve oko nas. Možda je taj patriotizam velika greška sa naše strane, jer samo održavamo ovaj loš sistem u životu, a on nas kao rak rana sve više izjeda. Možda je naš problem što nas emocije vezane za ovu zemlju, naše drage porodice i prijatelje, sprečavaju da prekinemo sa pokušajima da nešto doprinesemo.
Problem nam prave političari koji danas predstavljaju opasnu kombinaciju želje za moći i novcem, ali bez obrazovanja koje na zdrav način može da pokrene privredu. To me vraća na pitanje o tome zašto je uveden rok od baš tri godine da se paušal efektivno ukine i potom svi bivši preduzetnici ubace u sistem gde će plaćati oko 65% poreza? Pa odgovor je jednostavan – sledeći izbori! Ne ovi sada u martu, koji će naravno biti pokradeni, već oni koji dolaze posle njih.
Za ove izbore sada u martu je cilj da ovim masovnim oporezivanjem paušalaca namaknu državnim službenicima plate od po 500€. Do te cifre ne može da se dođe preko zdrave privrede, jer nje više nema, već samo preko dodatnih poreza tamo gde zdrav novac postoji. S obzirom da će se porez preduzetnicima povećavati u te tri godine konstantno, pred sledeće izbore će se plaćati kao i u DOO, što će dovesti do još većeg punjenja budžeta preko nas i daće još više goriva za ovaj bolestan populizam. To je bar njihov plan.
Ako razmišljamo logično, da li mi imamo razloga da ostajemo u okruženju koje ne brine o nama i na svaki način gleda kako da nas dodatno optereti i još više osiromaši? Istorijat odluka koje ova vlast donosi ne daju mesta optimizmu i samim tim se zaključak nameće sam po sebi. Ili to ili na ulice, šta vam je draže.
Zato drage kolege, krenite da gledate opcije na vreme. Imate samo nekoliko meseci da nađete novi posao / klijente van granica ove upropašćene zemlje.
Be the first to comment