
Ovo je fraza koja može zvučati neodređeno, filozofski i uopšteno. Ukoliko bi nam neko rekao tu rečenicu kada smo u problem, vrovatno bismo tu osobu gledali sa čuđenjem i pitanjem zašto nam to govori. Najčešće ljudi vole da dobiju na psihološkom savetovanju jasne instrukcije i gotova rešenja, koja mogu odmah primeniti u svom životu.
Na konkretnom primeru to bi bilo ovako, zamislimo da odemo kod doktora. Lekar nam preporuči da uzmamo taj i taj lek, nedelju dana, uz to treba da jedemo cveklu kako bismo povećali gvožđe. Istrukcija koju smo dobili od lekara skroz je uredu, dobar savet, jasno, konkretno i odmah primenljivo u životu. Sigurni smo, ako stvarno tako uradimo, zaista će nam pomoći i biti bolje. Dolazimo do apoteke, kupujemo lek, ali razmišljamo da li da kupimo cveklu. Ipak se odlučujemo da je ne kupimo, jer nije lepog ukusa. U narednim danima počinjemo da pijemo prepisanu terapiju, ali ne baš tačno tako. Malo smanjujemo doze, preskačemo dane, i na kraju samoinicijativno prestajemo da je pijemo.
Situaciju kod lekara možemo lako izanalizi kroz rečenicu Niko ti ne može pomoći, ukoliko ne želiš sam sebi da pomogneš. Da li smo potražili stručnu pomoć, jesmo. Da li nam je lekar dao dobru konkretnu preporuku, jeste. Da li nam je lek pomogao, najverovatnije jeste, ali vrlo malo. Da li smo mogli više sebi da pomognemo, jesmo.
Dakle suština je ista, džabe najmudriiji savet ovog sveta, džabe eliksir mladosti i večitog života, ukoliko ne odlučimo sebi da pomognemo. Nije uvek lako, ali ipak je odluka i odgovornost na nama.
Be the first to comment