NIŠ – Na današnji dan, 1934. godine u Nišu rođen je Branko Miljković, jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine 20. veka.
Branko Miljković je završio je Gimnaziju „Stevan Sremac“ u Nišu, gde je bio u školskom književnom društvu „Njegoš“.
Svoje prve pesme objavljuje u Nišudad, a 1953. godine odlazi na studije u Beograd. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1957. godine.
Kao student je sa Draganom M. Jeremićem i grupom pesnika osnovao grupu neosimbolista. Oskar Davičo mu je objavio prve pesme u časopisu „Delo“ i time mu je pomogao u daljem radu.
Napisao je 5 knjiga pesama, a prvu je objavio 1957. godine pod nazivom „Uzalud je budim“. Sa Blažom Šćepanovićem je dve godine kasnije objavio „Smrću protiv smrti“. Nakon toga je objavio i knjige pesama „Vatra i ništa“ (1960.), „Poreklo nade“ (1960.) i „Krv koja svetli“ (1961.godine).
U zbirci pesama „Izvor Nade“, napisao je epitaf „Ubi me prejaka reč“.
Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevođenjem ruskih i francuskih pesnika. U jesen 1960. godine zbog nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, otišao je u Zagreb da radi kao urednik kulture u Radio Zagrebu. Nedugo zatim, 12. februara 1961, nalaze ga obešenog o drvetu na periferiji Zagreba.
Povodom desetogodišnjice smrti, 1971. godine Brankovi roditelji Marija i Gligorije i brat Dragiša poklonili su Muzeju sačuvanu zaostavštinu: lične predmete, odeću, dokumenta, fotografije, rukopise, nameštaj iz roditeljske kuće u Nišu i Beogradu, prepisku, ličnu biblioteku sa oko 400 knjiga i časopisa i bogatu hemeroteku sa isečcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i časopisa.
Izvor: Juznevesti.com
Be the first to comment