
Amniocenteza je procedura kojom se uzima uzorak amnionske tečnosti iz materice trudnice. Amnionska tečnost se izdvaja ili u cilju njenog testiranja, ili u terapijske svrhe. Ona predstavlja tečnost koja okružuje i štiti plod tokom trudnoće. Ova tečnost je umnogome značajna zbog svog sadržaja fetusnih ćelija, ali i različitih proteina. To pruža dovoljno materijala za proučavanje osobina samog fetusa. Amniocenteza predstavlja prenatalno testiranje i u nekoj meri je i revolucionarno otkriće, budući da daje odgovor o stanju, genetskim osobinama i mogućoj patologiji fetusa, što se inače ne bi moglo otkriti pre rođenja bebe. Ipak, za njeno izvođenje je važna i prethodna priprema. A isto važi i za saopštavanje rezultata.
Kada postoji potreba za amniocentezom?
Lekar upućuje trudnicu na amniocentezu, onda kada je skrining prenatalno testiranje (u vidu upitnika) abnormalno. Odnosno, onda kada se posumnja na mogućnost razvoja nekih patoloških stanja i bolesti. Vršenjem ove metode, lekar potvrđuje ili odbacuje odgovarajuću dijagnozu.
Međutim, postoji još razloga zbog kojih se amniocenteza obavlja:
1. Genetsko testiranje
Amniocenteza u cilju genetskog testiranja se obično vrši radi utvrđivanja stanja poput Daunovog sindroma. Takođe, amniocenteza pomaže u postavljanju dijagnoze cistične fibroze, kao i spine bifide. Ipak, treba imati u vidu da se ne mogu sve genetske bolesti potvrditi na ovaj način.
2. Testiranje stanja fetusnih pluća
Stanje fetusnih pluća se određuje onda kada se želi utvrditi da li su dovoljno zrela za rođenje deteta, odnosno za nastupanje porođaja.
3. Postavljanje dijagnoze fetusne infekcije
Ponekad je fetusna infekcija razlog za vršenje amniocenteze. A može se primenjivati i onda kada se utvrđuje težina anemije kod beba sa Rh senzibilizacijom, tj. stanjem u kom imuni sistem majke stvara antitela na specifični protein sa površine bebinih krvnih ćelija.
4. Terapija
Preveliko stvaranje amnionske tečnosti u toku trudnoće može zahtevati drenažu, putem procedure amniocenteze.
5. Utvrđivanje očinstva
Zahvaljujući mogućnosti izdvajanja DNK fetusa, može se genetski materijal deteta uporediti sa potencijalnim ocem i tako utvrditi očinstvo.

Priprema za amniocentezu
Amniocenteza se može izvoditi pre 20. nedelje trudnoće, kada je potrebno da mokraćna bešika bude puna u toku vršenja ove metode. Dok, nakon 20. nedelje trudnoće, kako bi se uspešno izvela amniocenteza, najpovoljnije je da bešika bude prazna.
Kako se izvodi amniocenteza?
Izvođenju amniocenteze prethodi utvrđivanje pozicije bebe u materici. Potrebno je da trudnica leži na leđima, dok lekar izvodi ultrazvučno snimanje. Vođen ultrazvukom, on uvod tanku i šuplju iglu kroz trbušni zid u matericu. Mali deo amnionske tečnosti tada uđe u špric i igla se ukloni. Količina tečnosti, koja će se dobiti ovim putem, zavisi od dužine trajanja trudnoće. Trudnica mora sve vreme ležati nepomično, u toku vršenja procedure. Prilikom prolaska igle kroz zid materice, trudnica može osetiti grč.
Moguće posledice izvođenja amniocenteze
Amniocenteza je invazivna metoda. Iz tog razloga, nosi sa sobom brojne rizike. Među njima je curenje amnionske tečnosti, spontani pobačaj, povreda bebe iglom za amniocentezu, Rh senzibilizacija (zbog unošenja krvnih ćelija bebe u krvotok majke), infekcija majke i infekcija bebe. Zbog svih ovih mogućih posledica, sve manje se savetuje invazivno prenatalno testiranje, a teži se neinvazivnim metodama. Ipak, infekcije i curenje amnionske tečnosti su jako retke moguće posledice. A rizik za spontani pobačaj je oko 3%, ukoliko se procedura izvodi tokom 2. trimestra, odnosno nešto više, ako se obavlja pre 15. nedelje trudnoće. U slučaju Rh senzibilizacije, lekar primenjuj RhoGAM, lek koji sprečava imuni sistem majke da stvara antitela koja napadaju krvne ćelije bebe.

Period nakon izvođenja amniocenteze
Neposredno nakon obavljanja ove procedure, lekar proverava ultrazvukom stanje bebe. Pre svega prati ritam i broj otkucaja srca. I nakon izvođenja amniocenteze, može se povremeno osetiti neprijatan osećaj ili grč u karličnom delu. Trudnica može da se vrati svojim normalnim aktivnostima, izuzev težih fizičkih napora ili seksualne aktivnosti tokom prvih nekoliko dana. Ukoliko trudnica zapazi veće vaginalno krvarenje, teže i dugotrajnije grčeve, visoku temperaturu, crvenilo na mestu uboda igle, neobična kretanja ili izostanak kretanja fetusa, mora se što pre javiti lekaru.
Koje prednosti ima neinvazivno prenatalno testiranje?
Za razliku od amniocenteze, neinvazivno prenatalno testiranje pruža potpunu bezbednost za plod i majku. Iako je pouzdanost nešto manja, rizici su sasvim izbegnuti, uz veliku sigurnost dobijenih rezulltata. Za neinvazivno prenatalno testiranje koriste se uzorci krvi majke, jer je dokazano da DNK bebe prelazi u majčin krvotok. Analizom tog genetskog materijala, utvrđuje se potencijalna genetička abnormalnost. Dodatna pogodnost je i izvođenje ovakvih procedura jako rano u toku trudnoće, što nije moguće kod amniocenteze. Tačnije, neinvazivni prenatalni test može se vršiti već od 9. nedelje trudnoće.
Tumačenje rezultata prenatalnih testova
Ukoliko se bilo kojim od različitih vidova prenatalnih testova dobije normalan nalaz, to znači da beba najverovatnije nema genetskih ili hromozomskih abnormalnosti. S druge strane, patološki nalaz ne mora da znači da će beba zasigurno imati abnormalnu genetsku ili hromozomsku strukturu. To je neophodno utvrditi dopunskim dijagnostičkim testovima. U svakom slučaju, procenu o vrsti testa koji će se izvesti, donose lekar ginekolog, genetičar i sama trudnica u zajedničkoj konsultaciji. Za konačnu odluku se uzimaju u obzir sve indikacije.
Be the first to comment