Dijagnostika je proces koji dovodi do otkrivanja bolesti ili patoloških stanja u organizmu. U tom procesu doktor se raspituje o simptomima koje ispoljavate, sam uočava nepravilnosti u radu i funkcionisanju organizma i otkriva moguće uzročnike tog stanja.
Proces dijagnostike sastoji se od obavezne anamneze, fizikalnog pregleda i ostalih dijagnostičkih medota, u zavisnosti od toga na šta se žalite i kakve simptome ispoljavate.
Anamneza
Početak svakog pregleda predstavlja svojevrsni intervju. Tu će vas doktor pitati na šta se žalite, kakve životne navike imate, da li konzumirate određene supstance i kakva je vaša porodična istorija bolesti. Ovo poslednje naročito je važno, jer su mnoge bolesti uzrokovane genetikom, odnosno, nasledne su. Već tu doktor može posumnjati šta nije u redu i znati koje testove da odradi da bi svoje sumnje potvrdio.
Fizikalni pregled
Fizikalni pregled predstavlja medicinski postupak kojim se prostim instrumentima ili rukama lekara vrši pregled obolelog. Ovde se mogu izdvojiti četiri osnovne metode: inspekcija, palpacija, perkusija, auskultacija.
Posmatranje (inspekcija)
Lekar će najpre probati da ustanovi da li postoje vidljive promene na vašoj koži posmatranjem. Ova metoda podrazumeva uporedno posmatranje celokupnog organizma ili određenog dela tela i zahteva dosta znanja i iskustva. Na primer, vaše šake će biti posmatrane jer čak i sitne promene mogu ukazivati na ozbiljnije probleme.
Pipanje (palpacija)
Nakon što bude pokušao da uoči vidljive promene na vašem organizmu, lekar će opipati bolno mesti, srodne regije ili celo vaše telo u nastojanju da uoči promene koje se ne vide, ali se mogu napipati, poput tvrdog abdomena, zategnutosti kože i sl.
Udaranje (perkusija)
Udaranje određenih delova tela posebnim instrumentima može proizvesti različit zvuk, te će lekar na osnovu toga moći da ustanovi šta nije u redu. Nemojte se plašiti, ovo je više blago lupkanje koje ćete osetiti, ali vas u normalnim okolnostima, tj. ako je sve u redu, neće mnogo zaboleti. Ako je to pak slučaj, doktor će odmah znati da nešto nije u redu.
Osluškivanje (auskultacija)
Osluškivanjem šumova koje proizvodi vaše telo, lekar može utvrditi šta nije u redu. Nekada će osluškivanje raditi direktim postavljanjem uha na određeni deo tela, ali najčešće se koriste posebni instrumenti, kao što je stetoskop.
Kvantna dijagnostika
Novitet kod nas, kvantna medicina, relativno je mlada grana koja se zasniva na premisi da sve ima svoju frekvenciju, pa tako i ljudski organizam i naše ćelije. Kvantna dijagnostika bavi se ispitivanjem vaših frekvencija na potpuno neinvazivan način, dakle bezbolan i beskontaktni. Ukoliko se odlučite za dijagnostiku kvantnom medicinom, fizikalni pregled neće biti neophodan.
Ostale dijagnostičke metode
Nakon što vam uzme anamnezu i obavi fizikalni pregled, lekar može zatražiti dodatne dijagnostičke analize. Ove analize su u razvoju od početka prošlog veka, zahvaljujući naučnim dostignućima na polju fizike i hemije, ali i tehnološkom napretku. Tu najčešće spadaju merenje krvnog pritiska, uzimanje uzorka krvi, a ponekad i urina. Pored ovih postoje i druge dijagnostičke analize koje se mogu obavljati.
Biohemijske analize
Biohemijske analize mogu se vršiti na uzorcima krvi i urina. Ovde se koriste hemijske reakcije kojima se određuje prisustvo određenih materija u organizmu i njihova količina. Svaki test koji se radi ima određene referentne vrednosti unutar kojih je sve u redu. Ukoliko test pokaže da vaš uzorak odskače od tih zadatih parametara, doktor može zaključiti koja bolest je u pitanju ili zatražiti još specijalističkih testova.
Mikrobiološke analize
Uzimanjem uzorka pljuvačke, stolice, sekreta, urina, briseva iz nosa, usta i drugih delova tela mogu se uzgajati bakterije i drugi mikroorganizmi u laboratoriji. Osim što se posmatra koji organizmi će se razviti, takođe se gleda i brojno stanje. Bilo kakav disbalans u organizmu može dovesti do prenamnožavanja određenih mikroorganizama koji i inače žive u telu čoveka. Ovim analizama može se utvrditi i koje lekove treba uzimati, ali i da li treba korigovati ishranu, određene životne navike itd.
Ove analize mogu se kombinovati sa drugim specijalizovanim dijagnostičkim metodama, kao što su histopatološka dijagnostika, rentgentska dijagnostika, nuklearna magnetna rezonanca, elektroencefalografija, elektrokardiografija (EKG) i mnoge druge.
Pojedini medicinski radnici takođe ne zanemaruju i čulo mirisa prilikom dijagnostifikovanja bolesti. Oni takođe smatraju i da intuicijia lekara igra veliku ulogu, kao i da se na nju treba osloniti. Naravno, iskustvo je ipak neprikosnoveno kada je dijagnostika u pitanju, ali je potrebno i vreme da se ono stekne.
Be the first to comment