
Psihološko savetovanje je metod i tehnika kojom se uz pomoć savetnika, traga za rešenjem konkretnog problema ili teškoće.
Iako može zvučati kotradiktorno psihološko savetovanje ne podrazumeva davanje saveta i gotovih rešenja. Davanjem saveta, klijentima se ne ostavlja prostor za razvijanje veština koje su neophodne za kasnije slične probleme koje život nosi. Sa druge strane, ukoliko bismo dobili neki savet na seansi to može biti kontraproduktivno, jer je sva odgovornost na savetniku, a minimlna na klijentu. Otpisuje se potencijal i odgovornost klijenta, a pripisuje se profesionalcu. U praksi bi to značilo da je klient usvojio neki savet stručnjaka i primenio ga u životu, međutim pokazalo se da nije dobro rešenje. Tada bi sva odgvornost bila na stručnjaku što nije dobro ni za jednu ni za drugu stranu.
Uz pomoć znanja i odnosa sa psihološkim savetnikom, okvirno za 10 seansi može se jasnije uvideti problem i raditi na pronalaženju najboljeg rešenja za naš sistema vrednosti. Broj seansi može varirati od osobe do osobe i teškoće sa kojom se suočava.
Psihološki savetnik će nas voditi i usmeravati da bolje sagljedamo situaciju. U ovom procesu neophodno je da što više upoznamo stručnjaka sa problemom, načinom razmišljanja i onim što želimo, kako bi nam mogao pomoći. Na primer kada se pokvari veš mašna opisaćemo majstoru šta se dešavalo pre toga, šta primećujemo da ne funkcioniše. Što više informacija date majstoru o kvaru mšine to će je pre popraviti. Isto tako je i sa našom dušom. Što više upoznamo profesinalca o nama, pre ćemo dobiti adekvatnu pomoć. Tokom procesa promene dobijaju se zadaci, oni se zovu domaći zadaci, na kojima klijent radi između susreta. Njihova svrha je da se samostalno dođe do rešenja problema.
Psihološko savetovanje je dobar način da se suoči sa problemom, koji ne uspevamo samostalno da rešimo, već uz stručnu pomoć zajedno dolazimo do optimalnog rešenja.
Be the first to comment