Svakom se desilo bar jednom da osjeti bol u predjelu vrata, gornjih leđa ili lumbalnom dijelu. Napetost u tim regijama nastaje kao splet više okolnosti. Najčešće se povezuje sa preopterećenjem, bilo da je psihičko ili fizičko. Naučeni stil reagovanja na spoljne faktore je obrazac po kojem čovjek obrađuje i slaže informacije u kognitivnom sistemu i tijelu.
Osoba koja je previše natovarila na svoja leđa, a to ne ostvaruje svjesno, stvara pritisak u tijelu, kao bol zbog ukliještenih kičmenih pršljenova. Tovarenje previše tereta na svoja ramena služi pokušaju da se spolja izgleda veliki i vrijedan, kako bi se dijelima kompenzovao unutrašnji doživljaj manje vrednosti i nesigurnosti. Onaj ko se previše opterećuje trebalo bi da se zapita zbog čega to čini. Ako se dođe do uvida, to najčešće bude – da bi bio priznat, da bi bio voljen. Poruka iz djetinjsva je glasila “Voljeću te samo ako budeš najbolji, najuspešniji! Budi jak!”
Istraživanja pokazuju da lokalitet oboljenja u tijelu je povezan sa nekim osobinama ličnosti, tj. načinom na koji pojedinac funkcioniše u svakodnevnom životu.
-Bol u vratu se javlja kod ljudi koji brinu o mišljenju okoline i teško primaju kritiku.
-Bolovi oko lopatica su svojstveni ljudima koji su samosažaljivi i za svaki napredak traže podršku i ohrabrenje koje ne nalaze.
-Bolovi u donjem dijelu leđa se javljaju kod psihičke preopterećenosti, usled frustracija na bilo kojem polju života. Seksualnost je u jakoj korelaciji sa tim oboljenjem. To znači što se seksualnost više sputava, to lumbalna regija više pati. Kod diskus hernije postoji nesvesna potreba za prilagođavanjem okolini po svaku cijenu. To je vrsta pasivnog konflikta osobe sa okolinom.
‘Bolovi u rukama, od ramena prema šakama se dešavaju kod osoba koje imaju jaku potisnutu ljutnju, pasivno su agresivni i nemaju zdrave ventile za izbacivanje agresije. Kod transparentne agresivnosti napetost u rukama i nogama je prvi signal. Zato je i stisnuta šaka simbol prijetnje, ljutnje i sile, a ustvari je slika nesigurnosti. Prenos agresivnog impulsa koji je nastao kao nesposobnost ispoljavanja adekvatne emocije se prenio na tijelo i ostavlja trag u vidu grča.
Nije lako prihvatiti činjenicu da je depresija uzročnik tjelesnih simptoma, ali to se često dešava. Tada je riječ o larviranoj depresiji, koja ima sledeće simptome:
- poremećaje sna,
- stezanje u grlu i grudima,
- probleme sa apetitom,
- gubitak težine,
- zatvor,
- glavobolja,
- bolovi u vratnom ili kičmenom dijelu i
- tegobe organa za varenje ili tegobe sa srcem.
Kod 80% ortopedskih bolesnika se na testovima ličnosti pokaže da imaju prisustvo hipohondrije, histerije ili depresivnosti.
Reumatoidni artritis je tema koja je mnogo istraživana. Istraživanja pokazuju da je bar jedan od roditelja artritične osobe bio ekstremno dominantan. Usled hladnog i agresivnog roditelja usađeno je osjećanje zavisnosti i straha. Najveći dječiji strah je napuštanje od strane roditelja. Najprirodniji način dječijeg reagovanja je kroz motorno pražnjenje. Kada se sastavi to dvoje, dobije se nagomilana agresija osobe koja nema mogućnost pražnjenja i nesvjesno neprijateljstvo prema roditelju. Objektivno bi trebalo da u tom odnosu postoji ljubav, da bi odnos i ljudi bili zdravi. Spazam mišića i povećan tonus mišića su prva faza akutne reumatične krize. Što kriza duže traje to postaje više automatizovani način reagovanja. U prevedenom značenju to je otpor prema autoritetu.
U psihoterapijskom radu klijent treba da nauči da prepoznaje svoja osjećanja i da ima pravo na njih. Da se razvijaju potencijali samovrednovanja i jačanja odraslog.
Be the first to comment