Nezdrava strana zdrave ishrane

Opsesija je odvraćanje pažnje, sprječava te da razmišljaš o nečemu drugom.
Irvin Jalom

Gotovo svakodnevno naiđemo na nekoliko naslova poput „3 namirnice koje morate svakodnevno jesti“, „zdrava namirnica koja liječi rak“, „kako da se hranite što zdravije“ kao i veliki broj reklama za proizvode koje, ako ih redovno konzumiramo, obezbjeđuju dug i srećan život, bez problema sa težinom.
Pod zdravom hranom podrazumijeva se ona hrana koja je što manje prerađena i termički obrađena, puno voća i povrća, ali ne previše, jer je povrće zatrovano pesticidima, a voće, osim pesticida, sadrži i “zle” ugljene hidrate.
Gojaznost se smatra najvećim zdravstvenim problemom današnjice, pa zašto onda konzumiranje zdrave hrane može biti problem?

Zdrava ishrana kao oblik poremećaja ishrane
Orthorexia Nervosa, jedan od poremećaja u ishrani o kojem se najmanje govori, dobija sve više pažnje. Iako ovo nije klinički termin i nije zvanično priznata dijagnoza od strane DSM (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders), mnogi se zalažu za njeno zvanično dijagnostičko priznavanje kao vrste poremećaja ishrane.
Glavna razlika između ortoreksije i drugih, češćih, poremećaja ishrane je fokus preokupacije. Preokupacija ljudi koji pate od ortoreksije je konzumiranje zdrave i čiste hrane, a ne postizanje i održavanje idealne težine.

Termin Orthorexia Nervosa skovao je američki ljekar, Steven Bratman 1997. godine, od grčkih riječi orthÓs – ispravan i Órexis – apetit.

Ortoreksija često prolazi nezapaženo, jer u današnje vrijeme nije ništa čudno biti “opsjednut” zdravom ishranom.

Ortoreksija i opsesivne misli
Opsesije su prisilne misli i porivi koji se iznova javljaju u mentalnom životu osobe, a koje ona doživljava zastrašujućim. Sadržaj opsesija može biti različit. One ne zavise od volje i često je onaj ko od njih pati svjestan da su one često neutemeljene i pretjerane. Opsesivne misli imaju svoje emocionalne posledice: od osećaja stida, nesanice i strahova do depresivnog stanja i anksioznosti.
Neki ljudi u svom nastojanju da budu što zdraviji počinju birati sve restriktivnije dijete i razviti opsesivni, perfekcionistički odnos u vezi sa hranom. To može ići tako daleko da postane psihološki, pa čak i fizički nezdravo.
Kako su perfeksionizam, život ispunjen pravilima, detaljima i disciplinom, zaokupljenost pravilima i kontrolom neke od osobina opsesivno-kompulsivnih osoba, lako je zaključiti da za osobe sa ortoreksijom možemo reći da imaju ovu vrstu poremećaja.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u neurotske, anksiozne poremećaje, karakteriše ga trajna preplavljujuća strepnja i intenzivni, iracionalni strahovi.
Ukoliko se neko plaši, na primjer bolesti, može opsesivno voditi računa o ishrani kako bi neutralisao taj strah. Zbog tako sniženog stepena kontrole, ovakve aktivnosti se nazivaju kompulzivnim ili prinudnim radnjama.
Ljudi koriste različite mehanizme suočavanja kako bi odgovorili na strahove i frustracije svakodnevnog života, ali u ortoreksiji hrana ima tendenciju da postane primarna odbrana od stresa, straha i brige. Osobe sa niskim samopoštovanjem ili problemima identiteta mogu biti najosjetljivije na ortoreksiju kako bi kontrolisanjem unosa hrane razvijali osjećaj da “drže sve konce u svojim rukama”.

Simptomi
Kada neko pati od ortoreksije, može pokazati niz opsesivnih ponašanja, koja uključuju:

– Opsesivnu zabrinutost zbog izbora hrane;
– Jako ograničavanje vrste hrane koja se konzumira zbog prekomjernog smanjenja broja namirnica koje se smatraju prihvatljivima. Takva osoba na kraju može konzumirati manje od 10 namirnica;
– Izbjegavanje hrane zbog alergija na hranu koje nisu medicinski dijagnostifikovane (alergije na gluten, laktozu, aditive…);
– Zabrinutost zbog odnosa između izbora hrane i zdravstvenih problema kao što su astma, probavni problemi, loše raspoloženje ili anksioznost;
– Značajno povećanje potrošnje različitih suplemenata, probiotika, biljnih ljekova i drugih dodataka za koje se smatra da djeluju zdravo na tijelo;
– Iracionalna zabrinutost zbog načina pripreme hrane – u vezi s tehnikama pranja hrane i sterilizacije posuđa.
– Osjećaj krivice kada se odstupa od strogih pravila o ishrani;
– Povećanje vremena provedenog u razmišljanju o hrani;
– Osjećanje zadovoljstva, samopoštovanja ili duhovnog ispunjenja zbog konzumiranja „zdravih“ namirnica;
– Loše mišljenje o drugima koji se ne pridržavaju rigoroznih pravila kada je ishrana u pitanju;
– Socijalna izolacija od ljudi koji ne dijele iste stavove po pitanju ishrane;
– Izbegavanje hrane koju su kupili ili pripremili drugi;
– Depresiju, promjene raspoloženja ili anksioznost.

Namirnice vremenom dobijaju moralne karakteristike, pa se dijele na „dobre“ i „loše“. Konzumiranje „zdrave“ hrane postaje primarni izvor samopoštovanja i vjerovanja u sopstvene vrijednosti, dok odustajanje od te ishrane dovodi do snažnog osjećaja krivice i samokažnjavanja. O drugim ljudima koji jedu “lošu” hranu, čak i ako su prijatelji ili rođaci, počinju razmišljati kao o inferiornima i nečistima.
Bez obzira na to koliko jedu „savršeno zdravu“ hranu, osjećaju potrebu da jedu još bolje, kvalitetnije i zdravije i nikada ne osjećaju da su dovoljno dobri u tome.

Kao što je već rečeno, kod ortoreksije mršavljenje nije primarni cilj ali bez obzira na to, ona može uzrokovati razne povrede i zdravstvene probleme. Sportista možda neće unositi dovoljno ugljenih hidrata kao izvora energije, pa će i njegovi sportski rezultati biti lošiji. Vegani možda neće unositi dovoljnu količinu proteina što može dovesti do atrofije mišića. Nedostatak drugih hranjivih materija može dovesti do anemije, osteoporoze, gubitka menstruacije, gubitka kose, problema sa bubrezima, umora, niskog krvnog pritiska, ekstremnog gubitka težine, problema s kožom i mnogih drugih zdravstvenih problema.

Ortoreksija i terapija
Budući da je samopouzdanje tijesno povezano sa simptomima ortoreksije, za oporavak je ključno razvijanje samopuzdanja i samopoštovanja koje nema veze sa hranom. Veoma je važno da osoba shvati psihološke faktore koji su doveli do toga da zdrava ishrana postane opsesija. Oporavak uključuje učenje različitih strategija i tehnika prevladavanja stresa, razvijanje tolerancije na frustraciju kao i smanjivanje moći hrane tako da ona bude dio, a ne centar nečijeg života.

Uz odgovarajuću pomoć svakako je moguće razviti mnogo zdraviji odnos sa zdravom hranom odnosno, pronaći balans i razviti umjerenost koja će omogućiti konzumiranje zdrave hrane, bez opsjednutosti nemogućom potragom za savršenstvom.

Psihoterapija je od velike pomoći u prevazilaženju ovog stanja. Do promjene u razmišljanju i ponašanju dolazi putem ohrabrenja klijenta da prepozna problem i radi na njemu.