Kontrolišite bijes da on ne bi kontrolisao vas

Da bi objasili bijes, počećemo od ljutnje.
Ljutnja je reakcija na frustraciju, a frustracija emocionalna reakcija na određenu, spoljašnju ili unutrašnju prepreku na putu ispunjenja želje. Dakle, reakcija na nešto što nam smeta. Prirodno je da nam nešto smeta, ne može sve da nam odgovara i da nam bude potaman. Uvijek kada se ljutimo na nekoga mi u stvari želimo da ta osoba promijeni neko određeno ponašanje koje je, po našoj procjeni, neopravdano ili to ponašanje ugrožava neku našu vrijednost ili pravilo.
Bijes je nagomilana ljutnja, nastaje kumulativno, kada nam neko ili nešto smeta a mi ne reagujemo, već držimo to nezadovoljstvo u sebi, povlačimo se, prećutkujemo, gutamo
Što duže trpimo nezadovoljstvo, to više narasta ljutnja i na kraju se pretvara u nezdrav bijes, a njegove posledice mogu biti tragične.
Cijena zadržavanja nezdravog bijesa u sebi je velika. Ma koliko se trudili da ga sakrijemo, on će biti vidljiv, makar i samo u vidu fizioloških promjena kao što su crvenilo u licu, povišen krvni pritisak, sušenje usta, … Što više pokušavamo da suzbijemo ili prikrijemo nezdrav bijes, to su veći izgledi da ćemo, nakon nekog vremena, izgubiti kontrolu i doživjeti „acting out”. Bijes koji se dugo osjeća, a ne ispoljava niti obrađuje, može dovesti do različitih psihosomatskih problema.
Koliko bijes može da bude snažan i koliko tragične posljedice može da ima, govori i podatak da u slučaju ubistva, na primjer, nanošenje povreda po licu žrtve znači da je reč o bijesu koji je vrlo lične prirode. A bijes koji je lične prirode srijećemo samo kod ljudi koji se poznaju. Međutim, ponekad se dešava i da se ubica i žrtva ne poznaju a žrtva može, recimo, zadobiti povrede po licu jer je rekla ili uradila nešto što je veoma razbijesnilo ubicu.

Nezdrav bijes može nastati kao posledica drugih psiholoških problema. U ovom slučaju, svi indikatori koji navode osobu da iracionalno procjenjuje i reaguje nezdravim bijesom povezani su sa narcističkim težnjama. Možemo reći da nerealna ideja o sopstvenoj svemoći, ideja da je osoba zaslužila samo najbolje i da ne toleriše ništa manje od toga, predstavljaju elemente egocentričnosti. Osobe sa većom dozom narcizma imaju problem sa neutralizacijom agresivne energije. Ovoj listi možemo dodati i narcističke zahtjeve koji se odnose na lično savršenstvo i fantazije o svemoći. Sve ovo može dovesti do iskrivljenog mišljenja i nezdravih emocija.
Rezultati mnogih istraživanja o nezdravom bijesu pokazuju da su pretjerana anksioznost, izbjegavanje problema, tendencija ka katastrofiziranju i perfekcionizam, pokazatelji da će osoba biti sklona doživljavanju nezdravog bijesa.

Mitovi o bijesu

Ljudi često vjeruju u mitove o bijesu koji su, zapravo, najčešća opravdanja onih koji tako reaguju. Neki od njih su:
1. Bijes je naslijedan i ne može se kontrolisati. Istraživanja kažu drugačije. Većina istraživanja pokazuje da je bijes naučeno ponašanje. Pojedinac je vjerovatno kopirao roditelje i zaključio da takvo ponašanje može donijeti određene koristi. Dakle, bijes je emocija kojom se može upravljati. U prilog tome govori i činjenica da postoje plemena čiji pripadnici uopšte ne pokazuju bijes.
2. Nezdrav bijes automatski vodi agresivnom ponašanju. Nezdrav bijes ne mora uvijek da dovede do agresivnog ponašanja, ali gotovo po pravilu vodi do razmišljanja o agresivnom ponašanju.
3. Ljudi moraju biti agresivni da bi dobili ono što žele. Možemo dobiti ono što želimo na mnogo efikasniji način ukoliko odlučno, asertivno to i tražimo. Na taj način ćemo izbjeći mnoge posledice koje agresivno ponašanje može donijeti. Međutim, tačno je da ukoliko ne tražimo ono što želimo, često nam se neće samo od sebe ponuditi, ali traženje ne mora da bude agresivno.
4. Pražnjenje bijesa je poželjno. Mnogo godina je vladalo mišljenje da je pražnjenje bijesa korisno (na primjer vrištanje ili udaranje u jastuk). Međutim, istraživanja pokazuju da pražnjenje bijesa na ovaj način dovodi do još većeg bijesa i učvršćuje agresivno ponašanje.

Neupravljanje bijesom je veliki je problem današnjice i posledice ima u fizičkim napadima, agresivnom ponašanju u saobraćaju, nasilju u školama, partnerskom i porodičnom nasilju, kao i u incidentima koji uključuju razne vrste oružja.

Kako spriječiti da dođe do nezdravog bijesa

– Izrazite nezadovoljstvo u komunikaciji. Verbalna poruka uvijek mora biti upućena na ponašanje druge osobe, a ne na njeno biće. Ako se zbog naše ljutnje druga osoba uvrijedi, ona nam time pokazuje da je naš zahtev doživjela kao napad na sebe, a ne na svoje ponašanje.Recite šta vam smeta i sa čime se ne slažete, na iskren, direktan i neagresivan način.
– Poruka treba da bude dovoljno snažna da kod drugog izazove minimalnu neprijatnost koja je potrebna za promjenu njegovog ponašanja.
– Neizražavanje nezadovoljstva posledično izaziva nisko samopouzdanje. Voljeti sebe i imati samopouzdanje isključuje trpljenje nezadovoljstva.
– Ne odlažite izražavanje svog nezadovoljstva, ako je to moguće – svako odlaganje se pretvara u trpljenje nezadovoljstva koje se prije ili kasnije pretvara u bijes.
– Odustanite od zahtjeva da se drugi moraju pokoriti svakom vašem zahtjevu. Ljudi imaju potrebu da kontrolišu onda kada nešto ne mogu da tolerišu. Iracionalno je misliti da drugi moraju da se povinuju svim našim pravilima.
– Naučite da se relaksirate. Ne možete istovremeno da budete opušteni i bijesni.

Ako nekom ovo ne uspije, uvijek može da ode na lični rad i sa psihoterapeutom nauči dodatne tehnike za kontrolu bijesa.

About Kristina Djukanović 7 Articles
Psihološki savjetnik, OLI centar Crna Gora

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


17 − 7 =