Odri Hepbern, holivudska zvezda koja je svet osvojila filmom Doručak kod Tifanija, zatim filmovima kao što su Praznik u Rimu i Sabrina, po mnogo čemu je bila jedinstvena i izazivala ne samo divljenje nego i poštovanje.
Ikona stila modernog doba bila je mnogo više i od glumice i od modnog arbitra. Vitkog stasa, sa strukom od neverovatnih 50 centimetara i uvek elegantna u kreacijama svog omiljenog dizajnera Živanšija bila je otelovljenje ideala ženstvenosti.
Posedovala je neodoljiv šarm, dobrotu, veliko srce, a pre svega retku damsku otmenost i prefinjenost kojom se uzdizala iznad holivudske svakodnevice skandala i senzacija.
Verovatno zbog toga što je rano ostala bez oca, veliki značaj pridavala je porodici i porodičnom životu. Posvećujući se svojoj deci, brinula je i o ostaloj deci sveta koju je neumorno obilazila kao ambasadorka UNICEF-a.
Rođena je 1929. godine u Briselu, a već sa pet godina, majka Holanđanka, pripadnica holandske aristrokatije i otac, irski bankar, poslali su je u internat u Englesku, gde je počela da uči balet. Nakon izbijanja Drugog svetskog rata, roditelji se razvode i ona odlazi sa majkom u Holandiju, nadajući se da će tamo biti sigurnije.
Sumorne ratne godine tokom kojih je i dalje učila balet i priređivala balske priredbe kako bi preživeladovele su do njene neuhranjenosti, pa često nije imala snage za ples. Zbog potpune oskudice u hrani, ljudi su jeli lukovice lala, jer druge hrane nije bilo i tu se nalaze koreni poremećaja ishrane s kojim se borila čitavog života, rastrzana između želje da se najede, osetljivog želuca i imperativa vitke linije.
rofesorka kod koje je učila balet u Londonu, smatrala je da od nje nikada neće postati primabalerina, jer je Odri bila previsoka, 1.70 cm i teška 50 kg. Žena koju je ceo svet slavio kao otelovljenje ženstvenosti i elegancije, sebe je smatrala predebelom i ružnom. Mrzeći sebe stekla je osećaj nesigurnosti i manje vrednosti, kada je reč o izgledu.
Iako su njeni snovi o baletskoj karijeri bili završeni, ona se ipak našla na pozornici, u mjuziklu Monte Carlo Baby, a zatim i pred filmskim kamerama. Francuska spisateljica Kolet u njoj je prepoznala izuzetnu glumicu za junakinju svog romana Žiži.
Karijera Odri Hepbern u Holivudu
Ljupku glumicu ubrzo su primetili i slavni holivudski producenti i tako je otpočela njena filmska karijera zahvaljujući kojoj je stekla svoju popularnost.
Praznik u Rimu doneo joj je trajno prijateljstvo sa Gregorijem Pekom, s kojim nije bila u ljubavnoj vezi iako se o tome šuškalo.
Naime, Odri nije bila neiskusna u ljubavi. Verena Britancem Džejmsom Hensonom, naručila je venčanicu kod italijanskih kreaotorki, sestara Fontana, ali je venčanje otkazala u poslednjem trenutku i venčanicu poklonila najsiromašnijoj mladi koju je pronašla.
Međutim, tu se nije zaustavila, kasnije je upoznala glumca i reditelja Mel Ferera koji ju je osvojio svojim upornim udvaranjem i nagovorio da prihvati ulogu nimfe u predstavi Undina, za koju je 1954. godine dobila nagradu Toni.
Kasnije se udaje za Ferera koji je 12 godina stariji od nje i kojem je ovo bio treći brak. Nakon dva pobačaja, rodila je sina Šona, a Ferer ju je više spoticao u karijeri nego što joj je pružao ljubav i podršku. Kontrolišući je u karijeri, želeo je da joj dokaže kako o glumi i filmu zna više od nje.
Iz tih razloga, kultni film Doručak kod Tifanija snimljen je u vrlo neprijatnim okolnostima i na opšte nezadovoljstvo svih prisutnih na setu. Uprkos svemu tome, ovaj film ju je potvrdio kao ikonu stila, jer je upravo u ulozi Holi, Odri definisala onaj prepoznatljivi izgled uz pomoć Živanšija.
Film je promovisao i naočare za sunce Ray Ban Wayfarer, šal oko vrata koji pada niz leđa, cipele sa mačkastom peticom, klasični bež baloner, ali i ono najvažnije – klasičnu malu crnu haljinu koja se kombinuje sa belim biserima i krupnim nakitom.
Par se nakon brojnih razmirica rastao, 1968. godine, Odri je zapala u stanje depresije i pokušala je sebi da prereže vene.
Nije ni čudo što se nakon toga upustila u nešto više od flerta sa Albertom Finijem, partnerom iz filma Two For the Road, a zatim je nakon godinu dana ponovo bila u braku sa italijanskim psihijatrom Andrejom Dotijem, sa kojim je dobila sina Luku. Dotiju su pažnju privlačile mlađe žene, pa se i taj brak okončao onog trenutka kada je Odri uvidela da su joj sinovi dovoljno odrasli da mogu živeti bez oca.
Najsrećnije godine svog života provela je sa glumcem Robertom Voldersom sa kojim je u ljubavi živela sve do svoje smrti, 1993. godine, nakon što su joj dijagnostikovali retku vrstu raka creva. Njen stari prijatelj Gregori Pek oprostio se od nje, čitajući na njenoj sahrani stihove pesme Besmrtna ljubav Rabindranata Tagorea.
Snimljen je i biografski film o Odri Hepbern, The Audrey Hepburn Story koji svedoči o mnogim pojedinostima iz njenog života, a ostaće upamćena kao žena vedrog, otmenog i prefinjenog duha.
Otmena dama u maloj crnoj haljini, sa belim biserima oko vrata, elegantno podignutom punđom i dugim, tankim prstima koji drže muštiklu osvojila je svet. U tom izdanju dobila je svoje počasno mesto na poštanskim markicama, ali su one odobrene tek nekoliko godina kasnije, budući da je njen sin, Šon, bio protiv toga da dama poput nje drži muštiklu u ruci.
Odri Hepbern kao arhetip savremene žene
Moglo bi se sa sigurnošću reći da je ova ljupka glumica arhetip mnogih savremenih žena, koje su u njoj pronašle uzora, utiskujući svoj karakter u kalup Odri Hepbern. Ukoliko postoji ženski kulturni manifest, onda s pravom možemo reći da je njegov utemeljivač, upravo ona, Odri, otelovljenje ženstvenosti.
Gotovo svaka ideologija predstavlja mač sa dve oštrice, pa tako i ova, iako s jakom primesom prefinjenosti i otmenog duha, ona je delovala na ženski pol destruktivno. Mlade devojke se i dan danas izgladnjuju. Anoreksija i bulimija kao bolesti modernog doba, nastale su analoški, putem praidola.
Samu Odri su, pored ratnih okolnosti koje su bile iza nje, podvrgavali rigoroznim dijetama, pa je tako i sa svojih 50 kilograma bila nepodesna za balet, od kojeg je sa osećajem manje vrednosti odustala. Upravo ovi detalji govore o današnjem pomerenom sistemu vrednosti. Veliki broj mladih devojaka skončava u jeku svoje mladosti.
Nezadovoljne svojim izgledom, devojke odlaze u drugu krajnost, krajnost iz koje nema izlaza. Modnim pistama šetaju anoreksična mlada bića, bića koja su uzor čitavoj, kako ženskoj tako i muškoj populaciji. Poistovećivanje nikada nije donelo ništa dobro.
Biti svoj, kao što je to Odri bila je umetnost, lični pečat koji ostavljamo za sobom gde god da se pojavimo. Odri je to znala.
Izvor: www.kultivisise.rs
Be the first to comment