Za stare Grke, stanje tijela bilo je odraz stanja duha. Njegovali su kult ljepote, prije svega, ljepote tijela i za sobom ostavili puno umjetničkih djela, posebno skulptura, na kojima je taj kult očigledan. Mnogo pažnje su posvećivali svom fizičkom izgledu i provodili i do 8 sati dnevno vježbajući. U to vrijeme, lijep muškarac smatran je dobrim čovjekom. Veliki mišići bili su dokaz snage, moći i vojne spretnosti.
Posljednjih decenija, muškarci sve više osjećaju nezadovoljstvo zbog izgleda svog tijela, toliko da postaju opsjednuti. To može dovesti do ozbiljne disfunkcionalnosti i fokusiranja isključivo na bavljenje svojim tijelom. Kada preokupiranost fizičkim izgledom prouzrokuje značajnu patnju i poremećaj u svakodnevnom funkcionisanju onda se to naziva mišićna dismorfija ili bigoreksija (obrnuta anoreksija), anksiozni poremećaj zbog koga neko sebe vidi kao sitnog i mršavog, uprkos tome što je uglavnom krupniji od prosječne populacije. Njihova želja je da postignu što veću tjelesnu masu koja će biti oblikovana u čvrste mišiće i to najčešće kroz pretjerano treniranje.
Kao što oni koji pate od anoreksije nisu u stanju da shvate da nisu predebeli, tako i oni koji pate od bigoreksije ne prihvataju da su njihovi mišići dovoljno veliki, uprkos objektivnom izgledu. Mentalna reprezentacija tijela je subjektivna i ne poklapa se sa stvarnošću.
Svjetska javnost je sa ozbiljnošću počela da se odnosi prema ovom poremećaju 2014. godine, nakon smrti dvadesetogodišnjeg Olija Lojna (Oli Loyne), koji je sebe zvao “nepobjedivi”. Bodibilder je umro od srčanog udara. Od 18. do 20. godine preživio je dva srčana i tri moždana udara.
Simptomi
Konzumiraju velike količine hrane bogate proteinima i imaju disfunkcionalan odnos prema hrani. Uglavnom sami pripremaju obroke kako bi kontrolisali unos proteina, masti i ugljenih hidrata.
Nisu pretjerano socijalizovani. Često izbjegavaju druženja i odustaju od svakodnevnih socijalnih, profesionalnih i drugih aktivnosti sa ciljem održavanja striktnog rasporeda vježbanja i strogog režima ishrane.
Nastavljaju da treniraju čak i kada su povrijeđeni jer se plaše da će im se tijelo u međuvremenu opustiti i smanjiti.
Koriste neadekvatne ili ilegalne suplemente kako bi dobili što više mišićne mase.
Zbog zloupotrebe steroida često imaju oštećenja jetre, poremećaj rada srca, agresivne ispade.
Ovakva preokupacija i strogi režimi ishrane i treninga s ciljem ostvarivanja određenog izgleda veoma su slični ostalim poremećajima ishrane, razlikuje ih jedino što su disfunkcionalni obrasci ishrane i treninga fokusirani na mišiće,
Izbegavaju situacije u kojima je njihovo tijelo izloženo pogledima drugih; kriju svoja tijela zbog nezadovoljstva svojim izgledom, izbjegavaju situacije u kojima će njihova tijela biti izložena i doživljavaju veliku anksioznost ako su u situaciji da duže vrijeme budu u takvim uslovima,
Imaju iskrivljenu sliku o sebi i svom tijelu.
često provjeravaju svoj izgled. Osobe koje pate od ovog poremećaja provjeravaju svoj izgled mnogo češće nego druge osobe koje se bave bodi bildingom.
Doživljavaju ogromnu anksioznost ako iz bilo kog razloga ne mogu da vježbaju.
Često imaju smanjen interes za seks ili strahove vezane za seks.
Imaju manjak samopouzdanja, ne vole da govore o svom izgledu, često se sakrivaju iza vrećaste odjeće,
Faktori
Sociokulturološki faktori. Mediji stvaraju ideale ljepote i stereotipe koji mogu djelovati negativno. Prezentiraju nemoguće i nerealne slike onog što znači biti lijep i muževan. Smatra se da se težnja ka takvom tijelu pojavljuje već oko 6-7 godine i svoj vrhunac dostiže u periodu adolescencije i mladog odraslog doba.
Pritisak okoline prema savršenom izgledu. Sva ljudska bića osjećaju želju za prihvatanjem od svoje okoline i zbog toga često slijede propisane norme kako bi to ostvarili.
Osobe koje se bave sportom imaju povećan rizik za razvoj poremećaja ishrane, posebno u onim sportovima u kojima je naglasak na težinske kategorije i fizički izgled kao što su body building, fitness, gimnastika, ples, vaterpolo i slično.
psihološki faktori kao što je stalno nezadovoljstvo fizičkim izgledom, internalizacija idealnog tjelesnog izgleda ili perfekcionizam.
Mitovi koji povećavaju rizik za razvoj ovog poremećaja
Postoji samo jedan, idealan oblik tijela. Vitko, mišićavo tijelo, široka ramena, uski bokovi i „pločice“ na stomaku. Takav oblik „idealnog muškog tijela“ nameće se kao prirodan, uobičajen i poželjan kroz figurice super junaka, crtane filmove video igrice.
Muškarci moraju imati kontrolu – na muškarce se često vrši pritisak da imaju potpunu kontrolu. Kada se suočavaju sa nekim problemom koji je van njihove kontrole, svoj strah i nesigurnost često premjeste u svoje tijelo, te preuzimaju kontrolu nad tijelom kroz pretjerano vježbanje i pridržavanje strogim režimima ishrane. Društvo ih često sputava u izražavanju autentičnih osjećanja, posebno osjećanja tuge i straha, što neki pokušavaju da nadomjeste kontrolom svog tijela.
Poremećaji ishrane i ostali psihički problemi su „ženske bolesti“ – potreba da se ne izgleda slabo ili ranjivo dovela je do stigme psihičkih poremećaja. Zato se neki muškarci teško odlučuju da zatraže stručnu pomoć.
Nema ništa loše u tome da treniramo, zdravo se hranimo i želimo da dobro izgledamo. Ali biti umjeren u tome je jedno, a opsjednut nešto sasvim drugo. Granica je nekad veoma tanka i često je pređemo, a da nismo ni primjetili.
Ako prepoznajete neke od ovih simptoma kod sebe ili sebi bliske osobe, važno je da ih shvatite ozbiljno i potražite pomoć. Uz odgovarajuću stručnu pomoć svakako je moguće razviti mnogo zdraviji odnos prema treningu i ishrani, odnosno, pronaći balans, bez opsesije. Psihoterapija je od velike pomoći u prevazilaženju ovog stanja.
Sjajan text.