Kada se mladi u Srbiji odlučuju za samostalni život?

Dok je u mnogim evropskim zemljama uobičajeno da mladi napuštaju roditeljski dom oko svoje dvadesete godine, na Balkanu je situacija nešto drugačija. Statistika u Srbiji ne menja se već godinama – kombinacija finansijskih i psiholoških faktora učinila je da mladi ljudi u našoj zemlji dugo ostaju ušuškani u svom “produženom detinjstvu”. 
Istraživanja pokazuju da veliki procenat tridesetogodišnjaka, pa čak i četrdesetogodišnjaka još uvek nije izašao iz svoje dečije sobe. Za ovaj fenomen koji je pre psihološke i sociološke, nego ekonomske prirode zaslužne su okamenjene matrice ponašanja, nametnuti okviri i komplikovani međuzavisni, čak manipulativni emotivni odnosi.

Kada se mladi u Srbiji odlučuju za samostalni život?

U gradu srednje veličine lakše do prvog stana

Na korak da se otisnu u samostalni život van roditeljske kuće, uglavnom se odlučuju mladi koji odlaze na studije u veći grad gde neretko i posle studija ostaju zbog potrage za zaposlenjem. U tom životnom periodu najčešće stanuju u iznajmljenom stanu deleći troškove sa cimerima. 

Kada su veći gradovi u Srbiji poput Beograda, Novog Sada i Niša u pitanju, u njima se primećuje i veliki porast ponude i potražnje iznajmljivanja i kupovine nekretnina u poslednjih nekoliko godina, kao i veći procenat mogućnosti da mladi ostvare višu zaradu, stignu do kupovine svog prvog stana i žive nezavisno. Prodaja stanova u Novom Sadu je u velikom porastu, jer se sve više ljudi odlučuje da ulaže u sopstvenu nekretninu, pre nego da godinama troši novac iznajmljujući tuđ stan. Cena stanova u gradovima srednje veličine kao što su Novi Sad i Niš znatno je povoljnija nego u Beogradu i za njihovu kupovinu potrebno je manje godina rada nego u prestonici.

Kada se mladi u Srbiji odlučuju za samostalni život?

Prividna udobnost je “medveđa usluga”

U manjim mestima i dalje opstaje kult zajednice koja živi u istom domaćinstvu i odnosi u njoj su izuzetno zavisni. Takvi obrasci ponašanja više nemaju uporište u realnosti, jer se današnja domaćinstva uglavnom ne bave zajedničkim poljoprivrednim poslovima, već svaka individua ima svoj posao koji ne zavisi od drugog člana porodice. Kako tvrde psiholozi, mladi koji imaju između 25 i 34 godine, a naviknuti su na udobnost roditeljskog doma, vremenom postaju pasivizirani i odriču se prava na svoju privatnost, teško donose odluke, ne razmišljaju svojom glavom, već postupaju samo kako im se kaže, stalno očekuju pomoć, pa umesto da sami kuvaju, peru svoj veš i spremaju stan i kasnije, u zajedničkom životu s partnerom, očekuju da ih neko “služi”.

Ako je nešto lakše, ne znači da je bolje. Iz straha da se upuste u finansijski izazov kupovine sopstvenog stana, a neretko i zbog nedostatka podrške, kao jedini mogući iskorak iz primarne porodice mladi posmatraju čin ženidbe/udaje i zasnivanja sekundarne porodice. Izmeštanjem iz kolektivnog u kolektivno stanovanje, mladi u Srbiji ne proživljavaju značajan period u životu kroz koji prolaze njihovi vršnjaci na Zapadu ‒ živeti samostalno i biti odgovoran za sebe.

Kada se mladi u Srbiji odlučuju za samostalni život?

Kako “odleteti iz gnezda”?

Zaraditi za sopstvenu nekretninu i podići stambeni kredit predstavlja u Srbiji hrabar izbor koji mladim ljudima može doneti privatnost, ali i veliko samopouzdanje i zadovoljstvo. Ovakva odluka ne dovodi do prekida emotivne povezanosti sa roditeljima – naprotiv, opredelivši se da žive zasebno, odrasli mladi ljudi pokazuju da su odgovorne, samostalne i kompletne osobe na koje roditelji mogu da budu ponosni, a otkad “ne zaviruju jedni drugima u tanjir” često sa njima grade bolji i zdraviji odnos. 

Mladi se u današnje vreme mnogo češće nego ranije odlučuju da stanuju zajedno sa partnerom sa kojim su u vezi i u porastu je tendencija da mladi parovi biraju kupovinu zajedničkog stana pre nego samci. 

Prema pisanju domaćih medija, odnos cena nekretnina i prosečne plate u Srbiji u prvom polugođu najbolji je u poslednje dve decenije, a tome treba dodati i da su uslovi na tržištu stambenih kredita trenutno veoma povoljni, kao i da je došlo do smanjenja obaveznog učešća u stambenim kreditima kod određenih banaka. Za kupovinu prvog stana omogućene su i mnoge olakšice i date su pogodnosti za prve vlasnike.

Izlazak iz zone komfora ne znači napustiti i izneveriti roditelje, naprotiv, predstavlja čin zrelosti, odlučnosti i veliko je dostignuće vredno hvale. Dakle, samo hrabro do svog krova nad glavom!

Ljiljana Bugarin
About Ljiljana Bugarin 44 Articles
Mama tri devojčice. Veliki obožavalac Elvisa. U slobodno vreme voli da istražuje i piše članke o zdravom životu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


one + four =