
Devojčice tokom odrastanja slušaju bajke u kojima je princ taj koji će učiniti sve za ljubav svoje izabranice. Princ je pažljiv, brižan, pun razumevanja i topline. Divan je, on je taj, onaj pravi, kome će princeza pokloniti ljubav. Drži je kao kapljicu vode na dlanu i čuva je, od svakog zla na ovom svetu. Devojčice, kasnije žene žive sa tom slikom u glavi gde je on, drži kao malo vode na dlanu. Ali šta biva kada princ zatvori dlan, šta bude sa princezom, kada njen princ napravi pesnicu?

Prvi put kada se desi napad, princeza je u šoku, ne može da veruje da je princ kojeg voli, u stanju tako nešto da uradi. Više princeza nije sigurna ko je on, ko je ona, kako je moglo to da im se desi. Postaje svesna da neće živeti srećno i zadovoljno do kraja života. Bajka je gotova, realnst je ta koja kaže da je jedna od tri žene doživela fizičko i/ili seksualno nasilje od strane partnera tokom života.
Ukoliko se u toku dana vidimo sa mamom, sestrom ili prijateljicom, jedna od njih je najverovatnije imala iskustvo nasilja, a možda smo mi ta osoba koja je doživela i/ili trpi nasilje.
Postoje 4 faze nasilja koje se međusobno smenjuju. Zamislite to kao vir, na početku nasilje se dešava retko, obod vira je širok. Kako vreme prolazi vir se postepeno sužava, pa tako i nasilje postaje sve češće. Nastavlja se do dna, a dno vira izgleda ovako u 2018. godine u Srbiji je do početka avgusta ubijeno 25 žena u porodičnom nasilju.
Faze nasilja:
- Narastanje tenzije – partner počinje sa malim incidentima verbalne, emocionalne ili fizičke prirode, kojima izaziva konflikte. Napada ženu verbalno, a napadi se postepeno pojačavaju. Ona je zbog celokupne situacije u stalnom stresu jer iščekuje nasilje i čini sve kako ne bi ,,isprovocirala’’.
- Akutni napad – nagomilana tenzija se oslobađa, dešava se sam čin nasilja (najčešće fizičko ili seksualno). Partner je taj koji kontroliše situaciju kako će, kada, pred kim, jačinu napada. Cilj nije da ubije, već da uspostavi moć i kontrolu. Žena u ovoj fazi traži pomoć porodice, prijatelja, prijavljuje policiji i odlazi od partnera. Tokom nasilja ponaša se tako da ,,ne provocira’’ i ako je u prethodnim napadima pokušala da se brani, pri čemu je njen otpor izazvao još jače batine, prilikom sledećeg će postati pasivna. Roditeli i prijatelji uglavnom pomažu ženi tako što će biti uz nju, slušaće je, omogućiće joj smeštaj.
- Tišina/poricanje – nastupa odmah nakon nasilja. Partner ubeđuje ženu da se napad dogodio drugačije nego što se ona seća. Umanjuje težinu situacije, optužuje ženu da preteruje ili izmišlja, čak tvrdi da se napad nije ni dogodio, da je sve izmislila ili da je luda. Ova faza služi da pokoleba ženu i da je učini nesigurnom, a istovremeno i za potiskivanje svog osećanja krivice. Žena se zbog toga samooptužuje i potiskuje nasilje. Zbunjena je jer se njeno sećanje ne poklapa sa partnerovom tvrdnjom. Oseća se krivom i smatra ,,da se ponašala drugačije, ništa se ne bi dogodilo’’. Zbog zbunjenosti i partnerovg poricanja, žene se najčešće tokom ove faze ne obraćaju za pomoć.
- Medeni mesec – Ovo je najmirniji period, dolazi do pokazivanja ljubavi prema ženi, jer zna da su stvari otišle predaleko i pokušava da izgladi situaciju. Partner se opravdava, kaje, kupuje sve što žena voli, ugađa joj, brine se o deci, izvodi je na večeru, sve u cilju da mu žena ponovo veruje i ostane sa njim. Ukoliko žena traži, partner pristaje na bračno savetovanje. Žena se, ukoliko je napustila partnera vraća u ovoj fazi, veruje da će nasilje prestati. ’’Obećao je da će se promeniti, da je drugi čovek, rekao je da sam mu ja sve na svetu i da ne može da živi bez mene i dece…’’. Ovo je jedan od razloga zašto žena ne napušta nasilnika – veruje mu i nada se da se nasilje više neće ponoviti. Roditelji i prijatelji koji su pomagali, sada se osećaju izigranim, kao da je njihov trud uzaludan.
Između faze narastanja tenzije i akutnog napada u početku mogu proteći meseci. Žena trpi psihičko nasilje, ali do napada ne dolazi. Kada se desi napad, za jako kratako vreme dolazi faza poricanja. Nakon toga dolazi do faze medenog meseca. Ova faza može trajati jako dugo, od nekoliko meseci do nekoliko godina. Žena polako zaboravlja šta se dogodilo i uživa u ponovnoj romantičnoj atmosferi.
Dolazi do ponavljanja svih faza, sa tom razlikom što su periodi trajanja sve kraći. Faza koja se prva gubi je medeni mesec. Ciklus se ponavlja sa još kraćim vremenskim razmacima. Zatim se može izgubiti faza tišine i poricanja. Ostaju narastanja tenzije i akutni napad. Učestalost i žestina nasilja raste sve do ubistva.
Psihološko savetovanje može pomoći ženi kod posledica nasilja. Na ovaj način dolazi se do ponovnog verovanja u sebe, svoje mogućnosti i svog razuma. Dolazi do osnaživanja i osamostaljivanja. Mnogo snage i hrabrosti teba za traženje pomoći. Biti hrabra ne znači ne plašiti se ničega, već plašiti se, ali uprkos svemu ići dalje.
Be the first to comment