ADD/ADHD Deficit pažnje kod djece – Poremećaj ili različitost?

Fotografija: Sharon McCutcheon sa Pexels.com

Jedan od poremećaja kod djece koji u današnje vrijeme sve češće plasira dileme i kontroverze između ljudi u zajednici, ali takođe i među stručnjacima jeste tzv. ADD/ADHD. Ipak ADD nije poremećaj u uobičajenom smislu riječi. Djeca sa ADD osobinama su drugačija, različita.

Deficit pažnje kod djece (Attention Disorder), sa hiperaktivnošću (Attention Deficit Hyperactivity Disorder – ADHD) ili bez hiperaktivnosti (Attention Deficit Disorder – ADD) uglavnom se ispoljava kroz nekoliko karakterističnih ponašanja.

Za razliku od većine djece, čija se pažnja održava u srednjim vrijednostima veći dio vremena, djeca sa ovim poremećajem funkcionišu na dva ekstrema kontinuuma pažnje. Zato vrlo često nailazimo na situacije u kojima roditelji, koji u najvećem broju slučajeva i odbijaju da se suoče sa činjenicom da njihovo dijete ima problem, saopštavaju kako je on/ona razmažen/a, i kako nema problema u fokusiranju na npr. crtaće, interesantne nove igre i situacije, dok npr. jako teško može da “sjedne i uradi domaći zadatak”. Nerijetko zbog toga pribjegavaju kažnjavanju djeteta , pa se psihologu javljaju tek kada vide da dijete ne može da promijeni “neželjeno” ponašanje.

Ovoj djeci tok misli lako se poremeti, pa ih može privući i odvući bilo koja spoljašnja promjena. Takođe, uzrok njihove ometenosti može biti i iznenadna bujica ideja i misli koje nisu u funkcionalnoj vezi sa zadatkom koji obavljaju. Roditeljima dobro poznata situacija jeste ona u kojoj njihovo dijete usred rada na nekom problemu, npr. na domaćem zadatku ustane od stola i počne da traži omiljeni crtać ili govori o nekoj igrački koju želi.

Impulsivnost ovdje uvijek ide prije refleksije, što često može biti uzrok problema i nevolja, a nerijetko i opasnosti. Može se desiti da dijete prije negó ocijeni da je to bezbjedno pretrči ili istrči na ulicu.

Hiperaktivnost kod ove djece može ali i ne mora da se javi, što je ujedno i osnovni kriterijum razlikovanja dvije podvrste ovog poremećaja.

Nije teško zapitati se i zaključiti da se većina ovih osobina javlja kod sve djece povremeno. Sva ona ponekad imaju selektivnu pažnju, u nekim situacijama i pometenost, impulsivnost i hiperaktivnost, ali bitno je naglasiti da je kod djece sa poremećajem pažnje većina ovih osobina prisutna, većinu vremena i u većem stepenu.

Djecu sa ADD karakteristikama često opisuju kao pretjerano emotivnu djecu koja prave probleme. Dakle, emocije dominiraju nad njihovim rasuđivanjem, i zato koliko god se trudili da im objasne nešto argumentima, to roditeljima ne polazi za rukom.

U vaspitanju i sistemu nagrađivanja, rijetke i odložene nagrade ne funkcionišu uspješno. Da bi sistem nagrađivanja dao značajne rezultate, nagrade i pohvale moraju biti veoma česte, čak na svakih nekoliko minuta.

Loš rukopis je još jedna veoma česta pojava kod ove populacije, iako ono što zbunjuje okolinu jeste činjenica da im motorna koordinacija može biti na natprosječnom nivou.
Ova djeca se često žale na dosadu. Ono što je interesantno jeste i činjenica da ova djeca, uprkos predrasudama da su uvijek “hiperaktivna”, većinu vremena zapravo imaju nizak nivo fiziološkog uzbuđenja. Zbog toga im je i neprekidna stimulacija potrebna. Ona su često zaboravna, nesposobna da saslušaju druge, sa lošim osjećajem za vrijeme (vrijeme mjere prema svom interesovanju), ali i egocentrična jer nijesu sposobna da se stave u poziciju druge osobe.

ADD je skup osobina koji odražavaju djetetov urođeni temperament. Ipak, ova djeca posjeduju i pozitivne osobine koje određuje ovaj set osobina. To su : spontanost, sposobnost da se hiperfokusiraju na neki njima interesantan zadatan i kreativnost. Dakle, zavisiće i od roditelja, vaspitača i sredine da li će se ova predispozicija osobina kod djeteta razviti kao njegova prednost ili nedostatak. Impulsivnost može postati spontanost, kreativnost, uz malo doslednosti i discipline, može dovesti do izuzetnih postignuća, a hiperfokus i brzo mišljenje svakako su pozitivne osobine. Upornost koju ova djeca posjeduju jedan je od aspekata liderske strukture, a visok energetski naboj može voditi do hiperproduktivnosti.

Dakle, ADD najčešće nije deficit u uobičajenom smislu riječi. To je drugačije razvijena pažnja.

Marija Babić
About Marija Babić 5 Articles
Maturirala u državi Teksas u SAD-u, osnovne i master studije psihologije zavrsila na Univerzitetu u Novom Sadu. Godinu dana bila stipendista Erasmus Mundus projekta pa treću godinu osnovnih studija psihologije boravila na Univerzitetu u Granadi, Španija. Nakon završenih master studija, odradila stručnu praksu u Beču, Austrija. Trenutno zaposlena u Centru za socijalni rad Podgorica na poslovima voditelja slučaja, a ranije zaposlenje bilo je u Kliničkom centru Crne Gore. Trenutno na četvorogodisnjoj edukaciji za REBT psihoterapiju u Beogradu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


19 − 5 =